Skip to content
Početna stranica » Novosti iz Kulture (ARHIVA) » Škola – kad pjesma sama odlučuje kamo ide

Škola – kad pjesma sama odlučuje kamo ide

    Škola je sastav osnovan 2024. godine, ali već na prvu ne zvuči kao projekt koji tek traži svoje mjesto. Njihova glazba polazi iz alternativnog rocka, ali se vrlo brzo širi prema punku, noiseu, art rocku i heavy metalu — bez potrebe da se zaustavi ili definira.

    Utjecaji su jasni i široki: Radiohead, EKV, Julie, Azra, Nirvana, Geese. No umjesto da ih kopiraju, Škola koristi te reference kao odskočnu dasku za nešto što stalno izmiče očekivanjima. Njihov zvuk nije fiksan — on se razvija iz pjesme u pjesmu.

    Škola

    Pri samim počecima

    Priča o Školi počinje gotovo slučajno — u jednoj maloj sobi s bubnjevima, polomljenom gitarom i pojačalom koje ne radi. Otkriće tog prostora dogodilo se na obiteljskom ručku, a nekoliko godina kasnije pretvorilo se u početak ove grupe.

    Pri samim počecima, svirale su se Nirvanine stvari, gitara često nije bila ni uključena u pojačalo, a tehnička preciznost nije bila prioritet. No energija je bila tu — i to je bilo dovoljno. Ubrzo dolaze prve konkretne odluke: kupnja gitare za 100 eura, basa za još 100 i početak redovitih proba. Repertoar se kretao od funka i grungea do popa, bez ograničenja i bez previše razmišljanja.

    Odluka da nemaju definiran smjer

    Nakon otprilike godinu dana sviranja obrada, bend se okreće vlastitim pjesmama. U tom procesu pokušavaju pronaći zajednički zvuk — ali ubrzo shvaćaju da ih takav pristup ograničava. Umjesto toga, odlučuju nešto potpuno suprotno: svaku pjesmu tretirati kao zaseban svijet.

    Ne pokušavaju se uklopiti u ono što su već napravili. Ne grade kontinuitet po svaku cijenu. Svaka nova ideja ima pravo odvesti pjesmu u potpuno drugom smjeru. Proces stvaranja je kolektivan i otvoren. Svatko unosi ideje, često i izvan svog primarnog instrumenta, što dodatno širi dinamiku unutar benda. Početna zamisao rijetko ostaje ista — pjesme se razvijaju kroz probe i mijenjaju oblik dok ne “sjednu”. Za to je ponekad potrebno i mjesec do dva rada, dok bend ne osjeti da je pjesma došla tamo gdje treba biti.

    Uloge unutar benda, bez rigidnih granica

    Iako je proces fluidan, određene uloge ipak postoje. Maksimilijan Živković postavlja temelje kroz rifove i aranžmane, dok Davor Grabovac i Roko Gradski grade melodiju i atmosferu. Ritam sekcija, koju čine Iva Gradski na basu i Eva Galić na bubnjevima, zadužena je za dinamiku i ukupni osjećaj pjesme.

    No te granice nisu stroge — ideje se slobodno prelijevaju među članovima, što često dovodi do neočekivanih rješenja i drugačijih pristupa instrumentima.

    Pozornica kao prirodno okruženje

    Iako studio ima svoje mjesto u njihovim planovima, Škola najviše dolazi do izražaja uživo. Njihovi nastupi nisu samo izvođenje pjesama, nego pokušaj stvaranja zajedničkog iskustva s publikom. Dinamika, atmosfera i energija stalno se mijenjaju, stvarajući osjećaj da se nešto događa u realnom vremenu — neponovljivo i iskreno.

    Tijekom prošle godine bend je odsvirao niz koncerata, a među njima se ističe i prilika da otvore za Let 3, što im je donijelo dodatnu vidljivost i potvrdilo da su na dobrom putu.

    Planovi: snimke, spotovi i nešto više

    U narednom razdoblju bend planira više vremena provesti u studiju kako bi svoje pjesme učinio dostupnima široj publici. Paralelno razvijaju ideje za vizualne projekte i spotove koji bi dodatno proširili njihov izraz. No ono što posebno ističu jest nadolazeći projekt koji uključuje promotivni koncept kakav, prema njihovim riječima, još nije viđen na ovim prostorima — pa ni šire. Detalje zasad ne otkrivaju, ali daju dovoljno da probude znatiželju.

    Gdje ih možete čuti

    Ono najbitnije, za sve koji žele doživjeti Školu tamo gdje ima najviše smisla — na pozornici — prilika dolazi vrlo brzo. Sastav nastupa 27. ožujka na Peperton festivalu u Primariusu, gdje će još jednom pokazati kako njihove pjesme stvarno žive tek u direktnom kontaktu s publikom.

    Škola je sastav koji svjesno odbija definirati sam sebe. Umjesto toga, bira proces, promjenu i istraživanje kao svoj glavni alat. U vremenu kada se mnogi izvođači trude pronaći prepoznatljiv okvir, Škola radi suprotno — i upravo u tome leži njihova snaga. Jer ponekad je najiskreniji zvuk onaj koji još nije odlučio što želi biti.