Nakon što su 2016./17. izdali svoj uspješan debitantski EP “Members of the Bored”, bend Tarzan Grip nastavio je graditi reputaciju s LP-jem “Supermolecule Emotion” iz 2022. godine. Dva posljednja EP-a, “Lobotomy” (2024.) i “Rocker-My-Baby” (svibanj 2025.), potvrđuju njihov status – oba su se našla na brojnim top-listama i svirala po cijelom svijetu.
Novi korak naprijed
Sada stiže njihovo najvažnije izdanje do sada – potpuno novi EP od pet pjesama “All But More”. Ovaj projekt duboko uranja u stvarnosti konzumerizma i neumornu glad koju ostavlja, osobito među onima na vrhu društvene piramide. Bend otvara temu praznine koja se krije iza viška i beskrajne potrage za “još”. To je introspektivno putovanje kroz paradoks obilja, ali i frustraciju zbog društvenih očekivanja, nepravdi i rastućih populističkih pokreta.
Tko su oni?
Philipp Löwenstein (bas, vokal), Dom Nick Jones (gitara, vokal) i El Deiss (bubnjevi, vokal) čine trojku sa sjedištem u Berlinu. Dolaze iz Njemačke, Italije i Australije, što njihovom zvuku daje zanimljiv međunarodni sloj. Inspiraciju crpe iz svojih matičnih scena, ali i iz prijašnjih projekata poput Subpoena, Internationale i Krakatak.
Zvuk koji se ne da ukrotiti
Zvuk Tarzan Gripa teško je smjestiti u samo jednu ladicu. On je, kako ga sami opisuju, “nezakoniti ljubavni potomak” nastao iz kaotične glazbene orgije u kojoj sudjeluju Swervedriver, Hüsker Dü, The Stooges, Radiohead, The Cramps, The Easybeats, Gang of Four, Pixies, The Hives, Ennio Morricone i Radio Birdman – s dozom Neko Case za emotivni kontrast. Rezultat? Mješavina sirove energije, postpunk nervoze i filmske melankolije.
Zaključak
S “All But More”, Tarzan Grip nastavlja razvijati prepoznatljiv zvuk koji spaja društvenu tematiku s energijom alternativnog rocka. EP donosi slojevit pristup i dosljednost u izrazu, uz nešto mračniju i promišljeniju atmosferu od prethodnih izdanja. Umjesto pukog ponavljanja formula, bend ovdje istražuje širi kontekst suvremenog nezadovoljstva i pitanja identiteta u svijetu preopterećenom viškom.